Zemljovid - Hamadan (Hamadān)

Hamadan (Hamedān ili Hamadān; perz. همدان; Hagmatana, grč. Ekbatana) je grad u Iranu, odnosno glavni grad Hamadanske pokrajine, smješten oko 375 km jugozapadno od Teherana. Prema popisu iz 2005. godine grad je imao 550.284 stanovnika. Hamadan je s 5.000 godina povijesti jedan od najstarijih gradova u Iranu i svijetu općenito. Smješten je u zelenom planinskom području podno 3.574 metara visoke planine Alvand, na nadmorskoj visini od 1.850 metara. Posebna priroda i povijest grada ljeti privlače brojne turiste. Glavne aktrakcije grada su drevni zapisi Ganjnameh, te Avicenin i Baba Tahirov mauzolej.

Prema zapisima prvog asirskog kralja, Hamadan je podignut 1100. pr. Kr., no neki povjesničari tvrde kako njegova povijest počinje 3000. pr. Kr. Drevni Hamadan ili Ekbatanu podigli su Medijci, koji su ga koristili kao glavni grad Medijskog Carstva, dok je kasnije postao jedan od glavnih gradova Ahemenidskog Perzijskog Carstva.

Hamadan se spominje u biblijskoj knjizi o Ezri kao mjesto gdje je perzijski vladar Darije Veliki dozvolio Židovima obnovu Jeruzalemskog hrama. Budući kako se grad nalazi gotovo dva kilometra iznad površine mora, zbog male vlažnosti očuvani su brojni dokumenti od kože.

Tijekom vladavine Parta, glavni grad Arsakidskog Carstva zimi je bio Ktezifont, dok je Hamadan korišten kao ljetni glavni grad. Nakon dinastije Arsakida, Sasanidi su nastavili praksu korištenja Hamadana kao ljetnog glavnog grada, u kojem su podigli brojne palače. U doba islamskog osvajanja grad su 633. zauzeli Arapi.

U doba Bujida grad je pretrpio velika razaranja, a u 11. stoljeću Seldžuci premještaju svoj glavni grad iz Bagdada u Hamadan. Grad je potpuno razoren u doba Timurove invazije, no ponovo se uzdiže u doba Safavida. U 18. stoljeću nakratko ga osvajaju Turci, no protjerani su u doba Nader-šaha. Grad je imao veliko prometno značenje budući kako se nalazio na Putu svile koji je povezivao zapadni svijet s Kinom.

Tijekom 1. svjetskog rata grad je postao poprištem borbi između ruskih i tursko-njemačkih snaga. Grad su tijekom borbi držale obje snage, dok su ga kasnije kontrolirali i Britanci. Poslije rata kontrola nad gradom je 1918. vraćena u iranske ruke.